Grupa bjelovarskih planinara na 14. virovitičkim susretima planinara, 2. lipnja 2019.
Bjelovar, Grubišno polje, pa obnovljenom dobrom cestom prema Virovitici kroz bujnu bukovu šumu i desetak kilometara prije grada mali putokaz desno za planinarsku kuću. Još malo šumskom cestom i eto nas. Pet automobila s 18 bjelovarskih planinara iz HPD Bilogore pod vodstvom Đure Gustovića stiže na Virovitičke susrete planinara što ih 19. puta zaredom organizira domaći HPD Papuk. Nedjelja je 2. lipnja, prognozeri (opet) najavljuju kišu, ljeto se tek stidljivo najavljuje. Pa ipak, to nije spriječilo preko 160 planinara iz desetak društava (Vinkovci, Belišće, Zagreb…) da na maloj uređenoj šumskoj čistini pored planinarske kuće Brusovi naprave pravi ugođaj i – događaj! Uvijek gostoljubivi domaćini (Vlado sve dočekuje i upućuje!) nude doručak (kruh, mast, paprika, ali i kolači sa sirom, sve u izvedbi domaćih planinarki).
Sve je spremno, predsjednica HPD Papuk Ana Tomac pozdravlja goste i predaje ih vodičima (Tomislav, dva Kristijana i drugi),ugodan boravak poželio im je i predsjednik Udruge Slavonski planinari Predrag Livak, i kreće se. Nema ovdje ni visokih brda ni planina, obronci Bilogore, jedne od najdužih uzvisina (80 km) u Hrvatskoj koja se proteže uz granicu i rijeku Dravu (najviši vrhovi Rajčevica, 309 m i Koševac 302 m), teren su kojim se hoda. Dvije su ne pretežno zahtjevne staze: kružna, oko četiri sata hoda u predjelu Borovik te kraća uz jezera koja traži oko dva i pol sata boravka u lijepom zelenom okruženju.
Da bi ugođaj bio potpun pobrinuo se domaći glazbeni sastav te naravno kuhari (odličnog graha s kobasicom na pretek!) i (opet) virovitičke planinarke s desertom-kolačima. Bilo ih je svih mogućih vrsta, fantastični, i, što planinari jako vole, koliko tko može! Pa sad neka netko odoli, veli Ivan i uzima još jedan, „a ne bi smio“! Druženje je potrajalo da kasnih poslijepodnevnih sati…
