Devetero članova HPD Bilogore boravilo je od 20.-30. lipnja 2019. na Kreti gdje su s grupom od 40-ero planinara iz više drugih društava sudjelovali u pohodu na najviši vrh ovoga najudaljenijega grčkog otoka, Psiloritis (2456 m), spuštali se klancem Samaria, posjetili povijesna i turistička mjesta (Meteori, Delfi, Matala)… Na put ih je poveo osječki planinar Zlatko Lončarić. Evo kako je, ukratko, bilo na otoku maslina, vina i povijesti.
Petak 21. lipnja – Manastir Meteori. Svjetska turistička odrednica, u UNESCO-voj Svjetskoj baštini – sklop od 24 grčko pravoslavna manastira na 400 m visokoj litici, od kojih je danas u funkciji njih šest. Legenda kaže da je osnivača na vrh ponio orao! I slijedeći dan puna kapa povijesti: obilazak Delfa gdje je u davna vremena proročica Pitija dvosmisleno tumačila budućnost, Atena, dolazak u Pirej.
Nedjelja 23. lipnja – Trajektom iz Pireja cijelu noć do luke Xania na Kreti (a na trajektu 2000 ljudi, svi barovi rade cijelu noć!), pa do visoravni Omalos (1250 m) i cilja-kanjona Samaria u istoimenom Nacionalnom parku. Nekada utočište razbojnika i ostalih koji su bježali od zakona, Samaria je danas, od svibnja do studenog, kada rječica presuši, 16 km i 5-6 sati spuštanja po kamenom dnu rječice duga pješačka tura koja završava na obali mora. Klanac je godinama svojim proljetnim bujicama dubila rijeka Tarraios, na mjestima široka, ponegdje vrlo uska, npr. u dijelu koji su domaćini prozvali Željezna vrata, širina je samo 3-4 m a stijene iznad njega, klifovi, visoki 500 m!
Ponedjeljak 24. lipnja – Turistički gradići Rethimo i Matala. Ovaj posljednji poznat među ostalim i iz vremena „Djece cvijeća“ i hipika iz kasnih 60.godina prošloga stoljeća kada su brojni mladi našli ovdje svoje utočište. Još i danas se iz grada u nedalekim stijenama iznad mora vide špilje, nekadašnje grobnice starih Grka, u kojima su živjeli hipici!
Utorak 25. lipnja – Psiloritis, najviši vrh (2456 m) i cilj putovanja. Na vrh se krenulo od jednog napuštenoga planinarskog doma (1510 m), više od četiri sati hoda, gotovo stalnog uspona po kamenu, tražilo je iznimnu spremnost ali i oprez! Sam vrh dio je planinskog lanca Idi (ime označava šumovitu planinu premda nema ni drveta!), a na otoku su čak 22 vrha viša od 2000 m! S vrha se pruža fantastičan pogled na zaljev i plažu Agios Nikolaus, dugu nekoliko kilometara. Na samom vrhu nalazi se skromno svetište Timios Stavros (Sveti križ), a tu je i željezna konstrukcija s jednim zvonom-da bi svatko tko stigne do vrha pozvonio i pokazao da je tu! Na vrh su stigle dvije grupe (12-ero planinara, među njim i četiri „Bilogorca“). Ni povratak nije bilo lagan, još četiri sata do sigurnosti planinarskog doma.
Četvrtak 27. lipnja – Glavni grad Heraklion moderna je aglomeracija gdje tek stara tvrđava podsjeća na daleku prošlost. A svojevrsni susret s poviješću planinari su imali nedaleko grada na arheološkom lokalitetu Knossos, gradu koji je podigao kralj Minos, ishodištu europske civilizacije gdje je prije tri tisuće godina cvala minojska kultura.
Subota, 29. lipnja – Brodom do Santorinija, možda i najljepšeg grčkog otoka i cjelodnevno uživanje i odmor. Navečer natrag za Heraklion, pa na trajekt za Pirej i povratak.
