Malim autobusom prema Delnicama, pa do Gornjeg Jelenja i onda nekih 7-8 km uskim drumom, mjestimično asfaltiranim do odredišta – sela Vilje. Velikim ne bi išlo ni pod razno, a pitanje je bi li se i mali bus mogao mimoići s nekim vozilom da je naišlo!
A u busu 33-troje planinara iz HPD Bilogore na putu za Gorski kotar i čarobni Risnjak u istoimenom Nacionalnom parku. Staza od Vilja jedan je od pristupa vrhu Risnjaka (1528 m), srednje zahjevna. Do Medvjeđih vrata (1289 m) ide se starom šumskom cestom, ugodno je, hladovina, vrijeme kao naručeno! Zanimljivo je pročitati i neke od priča i legendi veznih za ovaj kraj izrezbarenih u drvenim oblicama postavljenima uz stazu (npr. o dolasku mladića kroz Srebrna vrata i zaljubljivanju u vilu!). Malo teže počinje se disati s približavanjem sedlu Južnog Malog Risnjaka te planinarskom domu „Dr Josip Schlosser Klekovski“ (1418 m) koji je od izgradnje 1932. do danas nekoliko puta obnavljan, gdje se može nešto pojesti i popiti (grah s kobasicom 35 kn, gulaš 45, pivo 20 kn). U domu kratak predah, dio ekspedicije ostaje, drugi kreću prema bijelim kamenim stijenama i vrhu, još 40-ak minuta penjanja po kamenu, skliskom terenu-i vrh. Pogled na sve strane fantastičan, Kvarner na dlanu!
Područje Risnjaka Nacionalnim je parkom (6.350 ha)proglašeno 1953. i zapravo je neka vrsta klimatske granice između Hrvatskog primorja i kontinentalne Hrvatske, a 1977. godine granice Parka proširene su uključivanjem u sustav zaštite i doline i izvora rijeke Kupe. Upravo je izvor Kupe s nevjerojatna modra (!) boja koja je sve opčinila bio drugi cilj pohoda Bilogoraca u Gorski kotar. Doduše, do samog Info centra i sela Razloge ili polaziša do izvora Kupe opet je trebalo uskom cestom, polako, oprezno, pa još 40-ak minzta hodanja-spuštanja do izvora.
Povratak u Bjelovar u kasnim satima, a planinare je u Gorski kotar povela Ankica Kotaršćak.
