Mahom obrani, tek tu i tamo manji dijelovi nepreglednih hektara vinograda iznad Iloka neobrani, s gotovo nestvarno slatkim bobama, kao da su u petak 20.rujna čekali (i dočekali!) skupinu od 31 planinara iz HPD Bilogore na njihovom trodnevnom pohodu (20.-22. rujna 2019.) u istočnu Slavoniju i na Frušku goru.
Bilo je čudno i nestvarno 3,5 km hodati širokim putom kroz vinograde, tek na kraju kroz šumu, do male uzvisine, zapravo najvišeg vrha Vukovarsko-srijemske županije Liske (292 m!), praktično krajnjih sjeverozapadnih obronaka Fruške gore. A odmah, 20-ak m iza šume, u kukuruzima kamen što označava granicu s Republikom Srbijom! I toliko nazad, ukupno oko tri sada hoda, pa oproštaj s domaćim vodičom Igorom i njegovom pratnjom, planinarkama iz Vinkovaca i Iloka, i polazak za Frušku goru. Cilj je planinarski dom Stražilovo – biramo prijelaz prema Neštinu, ostavljamo moćni Dunav s lijeve strane pa grabimo autobusom preko Banoštora, Beočina, Srijemske Kamenice, kratko zaustavljanje u prekrasnim Srijemskim Karlovcima (pečat davne Austrougarske monarhije vidi se na svakoj uređenoj i očuvanoj zgradi!) iz kojih nas jedan taksist (iz ovih krajeva!) vodi do Stražilova.
Bezbroj je međusobno povezanih planinarskih staza na Fruškoj gori, oko 75 km dugom 15-ak km širokom gorju (od 1960.i Nacionalnom parku) koje se u smjeru istok-zapad pruža praktično od Šida do N.Sada, uvodi nas u priču naš domaći vodič Đorđe. Najviši vrh je Crveni čot (539 m), gora je načičkana brojim spomenicima (mahom iz 2.svj. rata), ovdje je i velik broj manastira. Naša tura izgledala je ovako: od Stražilova kratko vrijeme Stazom zdravlja, mali predah kod Brankovog groba, spomenika u vidu obeliska pjesniku Branku Radičeviću („Đački rastanak“), pa prema manastiru Grgetek. Dalje uz još nekoliko spomenika do drugog manastira, Velike Remete te natrag, dijelom staze i Fruškogorskog maratona do doma. Koliko god Fruška gora nije visoka, hodalo se na visini oko 300-350 m, 23 ukupno pređena kilometra te oko 7,5 sati hoda, sa stankama, nije malo!
A planinarski dom Stražilovo (284 m) posebna je priča. Izgorio 2011. obnovljen 2014. (sve novo u 4,5,6-ereo krevetnim sobama, šest tuševa, toaleti u prizemlju i na katu, dvorana uređena s planinarskim detaljima, TV sala, poučna staza oko doma, drveni stolovi i klupe za vikend goste..).
– Već smo popunjeni za mjesec listopad, kaže naš domaćin Željko, alfa i omega ovoga prostora! Bio je s Bjelovarčanima oba dana od jutra do sutra, puštao glazbu(!) navečer dok su se planinari uz ples opuštali, informirao. Dom je otvorenoga tipa, radi svaki dan, ali nema hranu. Ide i to, no za grupe, prema dogovoru.
A u autobusu nikad bolje raspoloženje, prave provale smijeha u zadnjem dijelu busa, u režiji četiriju dama: Ljilje, Ivanke, Vuke i Mire!
Nedjelja i-povratak. Preko (opet) Srijemskih Karlovaca do Petrovaradina, obilazak rodne kuće hrvatskoga bana Josipa Jelačića, kraće zadržavanje Novom Sadu, pa još jedno u obnovljenom Vukovaru i-Bjelovar. Ovaj trodnevni, uistinu lijepi pohod osmislio je i planinare na put vodio Ivan Želipski-Čupo.
