Proteklog vikenda, u subotu 10. veljače 2024., članovi obiteljske planinarske sekcije Ježići HPD Bilogore Bjelovar realizirali su svoj prvi planinarski izlet ove godine. Veliki odaziv pokazao je da su članovi s nestrpljenjem čekali prvi ovogodišnji izlet jer se u Donju Stubicu zaputilo čak 98 malih i velikih planinara.
Vodička Anamarija Pađan za prvi izlet odabrala je sudjelovanje u 54. po redu pohodu Stazama Gupčevih puntara koji je ove godine uključen u akciju Hrvatskog planinarskog saveza pod nazivom 150 izleta za 150 godina organiziranog planinarstva u Hrvatskoj. Pohod je svake godine u organizaciji planinarskog društva Stubičan iz Donje Stubice koji su i ove godine osmislili rutu od 13 km koja je kružnog oblika i obilazi brdašca iznad mjesta Donja i Gornja Stubica.
Na samom pohodu sudjelovalo je oko 350 planinara pa smo time još ponosniji da je nas bilo toliko mnogo, posebice djece koja su veselo dočekala ponovno druženje na novom izletu. Znakovito, ali zadnji izlet u 2023. godini je bio na Cesargradsku goru u Krapinsko-zagorskoj županiji, na mjestu Cesargrada na kojem je započela seljačka buna, a prvi izlet u 2024. godini se odvio u istoj županiji, no na potpuno suprotnoj strani na mjestu gdje je buna ugušena.
Po prvi puta Ježići nisu samostalno išli na svoj izlet već su se pridružili organiziranom pohodu koji je bio organiziran da upotpuni manifestaciju prikaza Seljačke bune i bitke između kmetova i plemića koja se odvila davne 1573. godine, tako da su imali priliku sudjelovati u planinarenju a kasnije i kao gledatelji turističke manifestacije na kojoj se okupilo oko 20 tisuća ljudi.
Planinarska staza je bila 13 km duga, bez prevelikih uspona, prolazeći kroz okolne gorice, s lijepim pogledom na sjevernu, zagorsku stranu Medvednice. Radi obilaska važnih znamenitosti kao što su spomenik Seljačkoj buni i Gupčeve lipe dosta se hodalo asfaltom što inače planinari izbjegavaju, no bilo je lijepo obići sva znamenita mjesta tog važnog događaja iz naše povijesti. Monumentalni spomenik Seljačkoj buni i Matiji Gupcu djelo je kipara Antuna Augustinčića a otkriven je 1973. godine, na 400. obljetnicu Seljačke bune, dimenzija 40 x 7,5 m i zaista je impozantan što su domaćini iskoristili za grupnu fotografiju svih okupljenih na planinarskom pohodu. Spomenik se nalazi i u registru kulturnih dobara Republike Hrvatske a s njegove desne strane se nalazi i manji kip Petrice Kerempuha, književnog lika kojeg se sjećamo iz osnovnoškolske lektire.
Okupljenih je bilo toliko da se u nekim trenutcima nije moglo vidjeti ni početak ni kraj kolone sudionika, ili se znalo dogoditi da je početak kolone na jednom brdu, srednji dio je u dolini a kraj kolone na brdašcu iza. Nedugo nakon posjeta spomeniku planinari su pristigli do iduće važne lokacije u Gornjoj Stubici – Gupčeve lipe, jedinog živućeg svjedoka seljačke bune, na mjestu gdje je vođa kmetova Ambroz Matija Gubec okupio svoje istomišljenike. Osim što je povijesni simbol, lipa je i zaštićen spomenik kulture te je proglašena spomenikom prirode. Domaćini su nam pripremili bogatu okrjepu tradicionalnih namaza na kruhu pa se moglo prezalogajiti namazanom masti ili domaćim pekmezom na kruhu, uz ukusan čaj za djecu, i kuhano vino i čaj s rumom za odrasle. Naravno, i ovdje su nas kao i na samom okupljanju dočekali ukusni zagorski kolači. Najmlađi su u čuđenju gledali stablo lipe, proučavajući ga kako je moguće da je toliko staro i da raste unatoč velikoj šupljini u sredini debla. Zanimljivo je bilo proučavati i obruče koji ga okružuju kako bi bilo što stabilnije, jer ne vidi se takvo što svaki dan.
Nakon predaha kod lipe bilo je vrijeme za krenuti dalje kako ne bi zakasnili na prikaz bitke koja se odvila kod dvorca Stubički Golubovec, a koja privlači mnoge posjetitelje koji žele vidjeti kako je izgledala „borba za pravicu“ kada su se kmetovi predvođeni Matijom Gupcem usprotivili zloglasnom Franji Tahiju i njegovoj vojsci i koja je obilježila hrvatsku povijest. Bila je ovo idealna prilika da djeca po prvi put saznaju nešto o tom povijesnom trenutku ali isto tako i da se roditelji prisjete svojih osnovnoškolskih dana kada su učili o tome. Na iznenađenje posjetitelja bitka je završila pobjedom kmetova, jer zašto ne bi i oni nekada pobijedili.
Tim prikazom Ježići su zaokružili svoje planinarsko putovanje te su nakon malog predaha i slobodnog vremena u Donjoj Stubici krenuli kući, ovog puta bez osvojenih planinarskih vrhova ali s novim poznanstvima i uživajući u još jednom izletu u prirodi.
