Današnjom pričom o povijesti Bjelovara najavljujemo više tekstova o gradu u koji ste kao planinari, gosti ili turisti, ciljano ili slučajno došli. Objavljivat ćemo ih povremeno, s namjerom da vas upoznamo s nekima od zanimljivijih mjesta u gradu o kojima ponešto trebate znati, ili o događanjima koja se nižu kroz godinu, da lakše spoznate kako ovaj grad na razmeđu Slavonije, Podravine i Moslavine živi.
Ne treba ići daleko u prošlost da biste saznali ponešto o gradu u koji ste ciljano došli ili vas je put tek slučajno nanesao. Kao jedan od najmlađih, Bjelovar je i jedan od rijetkih hrvatskih gradova koji je podigla vojska, u srcu Hrvatske, ipak bliže granici na sjeveru (prema Mađarskoj) nego onoj južnoj prema BIH, što samo po sebi govori o nekadašnjem strateškom pa i političkom značenju ovoga područja.
Odluku o podizanju u prvo vrijeme vojnoga uporišta na današnjoj poziciji grada donijela je velika češka i ugarsko-hrvatska kraljica, jedina žena koja je uspješno vladala Habsburškom monarhijom, i to četiri desetljeća (!) Marija Terezija (1717.-1780.). Jezikom današnjih vojnih analitičara rečeno, Bjelovar je nastao jer se u određenom trenutku, u reorganizaciji Vojne krajine koja je bila granica između Habsburške monarhije odnosno ondašnje Europe i Otomanskog carstva, pojavila potreba za novom vojnom utvrdom-gradom između već postojećih formacija, Križevačke i Đurđevačke pukovnije. Reorganizacija je potrajala 20-ak godina, a izgradnja najprije vojnoga, a potom i administrativnog središta, Bjelovara, počela je 1756. godine. Za sve je na terenu bio zadužen austrijski general Filip Beck, oko središnjega trga na kojemu su bili zasađeni drvoredi lipe i duda (jer su bili korisni!), danas parka, nizale su zgrade uglavnom za vojne potrebe, kuće za oficire. Sve ulice oko parka sjekle su se pod pravim kutom. Tako je i danas Bjelovar užas za brojne vozače automobila, posebno one koji se prvi puta nađu ovdje, jer je na svakih desetak metara u tri reda takvih ulica oko parka pješački prijelaz! Naravno to je raj za hodače!
Reorganizacija Vojne krajine završena je do 1765., počinje ubrzani razvoj grada. Već 1758. postaje sjedište Đurđevačke i Križevačke pukovnije, 1765. u grad se iz Koprivnice seli i varaždinski generalat, iste godine počinje i izgradnja katoličke crkve (dovršena 1771.), grad postaje i crkvena župa, podiže se i pravoslavna crkva (1795.), a boravak vojske, oficira, pridonosi i razvoju ostalih djelatnosti.
Već 1761. otvorena je i prva osnovna škola – zabilježeno je da je u njoj bilo šest učenika! Pristižu obrtnici, trgovci, dozvoljava se i gradnja civilnih kuća. Odlukom svemoćne i visprene carice Bjelovar je 1772.proglašen gradskom općinom s posebnim povlasticama, osniva se i vojna glazba (1736.), pa poštanski ured (1776.). Češki i njemački doseljenici u grad, mahom obrtnici, pokreću u novoosnovanoj tvornici proizvodnju svile 1786. Skori dolazak 19. stoljeća nagovijestio je nove ratove, pa tako i Križevačka i Đurđevačka pukovnija sudjeluju u ratovima protiv Napoleona 1812.-13. u kojima su izgubile preko 400 vojnika.
No osnivanje Bjelovara 1756. nije i prvo spominjanje ovoga imena na ovom lokalitetu. U srednjem vijeku današnje područje grada i okolice bilo je gusto naseljeno na što ukazuju popisi župa Korenovo, Nove i Stare Plavnice, Veliko Trojstvo, Nova Rača (crkva iz 1312.!). Prvi spomen Bjelovara inače nalazi se u državnom arhivu u Budimpešti (dr. Csanki Deszo spominje istoimeno naselje u županiji Rovišće 1420!). Za sve što se tada pa nadalje događalo krivi su Turci. Njihove najezde i razaranja opustošila su naselja, od sedam župa koje se spominju 1334., ostale su tri. Podataka o daljnjem razvoju je malo, tek 1673. na ovom se prostoru spominje naselje Belovec, a u Arhivu Hrvatske na reprodukciji jedne karte iz 17. stoljeća na ovom je mjestu upisan Welovar.
Moglo bi se o povijesti grada još naširoko, ovo su tek osnovni podaci. Spomenimo još jedan ne manje zanimljiv – vladarica i carica Marija Terezija koje je potpisala dekret o podizanju grada, nikada u njemu nije bila! No zato, kasnije, na jednom od manevara, car Franjo Josip II jeste!
