Fantastično, naporno, nezaboravno, najkraće bi se moglo opisati četverodnevno (20.-23. lipnja 2024.) vršljanje bjelovarskih planinara po bosanskim planinama u okolici Kreševa, Fojnice i Gornjeg Vakufa – Uskoplja.
Izbjegli su tako planinari prvi ovogodišnji veliki toplinski udar, no i u planinama je (Vranica, 2112 m, Prokoško jezero, 1636 m, u istoimenom Nacionalnom parku, Lisac 1331 m ) bilo neobično vruće. Vranica je najviša bosanska planina, izvorište rijeke Vrbasa. Organizacija je zahtijevala i uključivanje domaćih snaga, sve je to odlično odradio bjelovarski planinarski veteran i poznavatelj bosanskog ozračja Darko Bogeljić, a među 46 sretnika koji su uhvatili mjesto u autobusu bilo je i osam planinara iz prijateljskog PK Hrvatskog liječničkog zbora iz Zagreba. Pa evo kako su, u najkraćem, prošla ta četiri dana.
U četvrtak lagano zagrijavanje – na putu za Fojnicu odmor u Travniku (ćevapi, posjet Muzeju I. Andrića tko je htio, slobodno razgledanje grada). Presjedanje u tri domaća kombija (autobusom bi oštećenom cestom bilo teško!), konačno Prokoško jezero i smještaj u dvije privatne planinarske kuće. Jezero je od Fojnice udaljeno 22 km, bogato endemskom florom i faunom ali i – brojnim nelegalno izgrađenim vikendicama! Poznato?
Petak 21. lipnja – tko preživi pričat će! Vranica ima osam vrhova preko 2000 m, a Bilogorci su, redom, prošli njih pet – Treskavica (2023 m), Ločika (2107 m), preko Sarajevskih vrata ispeli se i na Kotu (2028 m), pa na Krstac (2069 m) gdje se moglo uživati u fantastičnom pogledu, te konačno i najviši, Nadkrstac (2112 m). Odmor, večera, zabava, planinari ne mogu bez plesa (bio je na repertoaru i Rim Tim Tagi Dim!).
U subotu su se planinari oprostili s Vranicom, spustili u Fojnicu gdje ih je čekao autobus, posjetili Zenicu i prisjetili se „Zenica bluza”, pa nastavili prema planini i domu Lisac. I pravo opuštanje, jer ovdje su iz dočekali domaćini iz PD Tajan – Lisac, počastili večerom ali i glazbom i zabavom! Nezaboravan uvod u nedjelju, posljednji dan boravka u Bosni. A i on je počeo čašćenjem domaćina (uštipci, sir, piće..) te polaskom do sela Bukovica iznad Zenice, pa dalje usponom prema srednjovjekovnoj tvrđavi Vranduk čija povijest seže u 1410. godinu i razdoblje srednjovjekovne Bosne. Život je ovdje bujao sve dok tvrđavu nisu osvojili Osmanlije koji su ovdje osnovali zatvor i punili ga svima onima koji su bili protiv njih. I ovdje su Bjelovarčani bili dočekani kavom, kolačima, sokom. Oproštaj s povijesnim zdanjem, prekrasnom prirodom još boljim ljudima! Povratak u Bjelovar, ima se što pamtiti!
***
Kad je planinarsko društvo brojno (A HPD Bilogora to jest!), onda se istoga vikenda događa više toga! Pa je tako u subotu 22. lipnja jedna manja grupa pošla na Liscu u Sloveniji, neki su bili na Vinici, a jedna je skupina osvježenje našla na snijegom prekrivenim Dolomitima! A na Bilogori je dječjom stazom prošla i grupa Bubamara iz dječjeg vrtića u Bjelovaru!
