Četiri dana po bosanskim planinama – to treba doživjeti i preživjeti! Upravo to ostvarili su bjelovarski planinari pretposljednjeg lipanjskog vikenda (22.-25.6.2023.) ispevši se na Visočicu (1967 m), Igman (1647 m) i Vlašić (1933 m).
Ovaj iznimno zahtjevan izlet organizirao je vrstan poznavatelj ovog podneblja, bjelovarski planinar Darko Bogeljić, i sam je dio života proveo ondje, a članovima HPD Bilogore se vršljanjem po BiH tradicionalno pridružila i grupa planinara iz prijateljskog PK Hrvatskog liječničkog zbora iz Zagreba. Polazna točka bio je planinarski dom Prijatelj prirode (1236 m) na Igmanu kamo su Bjelovarčani prispjeli nakon cjelodnevne (zanimljive!) vožnje do Sarajeva, pa Igmana, u četvrtak, 22. lipnja. Tu su proveli dvije noći.
Petak, 23. lipnja – Visočica, prvi, ali kakav ispit! Planina koju krase vitki vrhovi, oštri grebeni, jezera, ali i široke cvjetne livade, pa stećci.. Autobusom do Mandina vrela, a onda s ruksakom na leđima, polako, kamenitim stazama – Bojadžin do, Jezera te do najvišeg vrha Visočice, Džamije (1967 m). Spuštanje na Jezera pa još jedan vrh, Parić (1941 m), zatim Vito (1960 m). Ni to nije bilo sve jer su slijedili vrhovi Drvstva (1808 m), pa Tušila i planinarski dom Vrela (1200 m), do autobusa i povratka u dom na spavanje.
Ni subota (24.6) nije bila manje zahtjevna. Polazak prema planinarskom domu Hrasnički stan (1315 m) u srcu Igmana, mali odmor pa povratak i kratki odmor u skloništu Zoran Šimić (po poznatom planinaru) pa preko Džamije na Veliko Polje, gdje je planinare čekao autobus. Zaustavljanje kod spomenika od studeni preminulim partizanima u čuvenom Igmanskom maršu 1942. godine. Oni stariji prisjetili su se i Olimpijskih igara u Sarajevu 1984. i skakaonica na ovoj planini.
Poslijepodne je bilo rezervirano za razgledanje Travnika, starog vezirskog gradića ispod Vlašića, svjetski poznatog iz pera nobelovca Ive Andrića (Travnička kronika). Odmor na Plavim vodama pa povratak na Vlašić i planinarski dom na Galici, na noćenje. Ima vode, ali ne i hrane, no svi su nešto ponijeli.
Nedjelja i posljednji dan vršljanja po bosanskim planinama, po Vlašiću. Prva točka je planinarski dom Devečani (1763 m), odmor pa na najviši vrh Paljenik (1933 m) te povratak na Galicu. Autobus već čeka, ruta se zna, kratko zaustavljanje u Zenici, počinju zbrajanja svega što se dogodilo, gdje je bilo najljepše, najteže, no za to će trebati još vremena. Dok sve doživljeno ne sjedne na svoje mjesto.
– Svi su sve prohodali i to je najvažnije, jer grupa je za ovako dugo putovanje bila dosta velika (37 članova Bilogore i osam Zagrepčana). Bojali smo se i lošeg vremena, a imali smo od svega pomalo, i sunca i kiše i prave magle! No to nas nije omelo, kaže Bogeljić. Imali smo i pomoć dva domaća vodiča, a pomagali su i bjelovarski planinari vodiči.
