Željko Vinković u tekstu piše o svojim doživljajima sa Slavonskog planinarskog puta.
Svake godine hodači na duge staze HPD „Bilogora“ Bjelovar osim redovnog programa planinarenja imaju i jednu posebnu dugometražnu akciju. Od 2007. hodala se 3 puta 65- kilometarski duga neobilježena dionice do Virovitice na Virovitičke susrete planinara, 45 km na kestenijadu u Podravini koja se održava kraj planinarske kuće „Rudi Jurić“, a prošle godine troje planinara stiglo je do Varaždina spojivši u 76 km Bilogoru, Kalnik i Varaždinsko-topličko gorje u jednom danu.
Ove godine odlučili smo se na nešto drugačije u odnosu na prethodne godine. Ekipa sa prošlogodišnje ture za Varaždin (Milan Abramović i Željko Vinković oslabljena za Elizabetu) obišla je „ u jednom dahu“ Slavonski planinarski put, u 8 dana. Slavonski planinarski put je prva obilaznica (nekad transverzala) pokrenuta u Hrvatskoj dana 27.srpnja 1957. Danas je Slavonski planinarski put linijska (vezna) planinarska obilaznica kružnog oblika duga 300-tinjak km sa 31 obaveznom i 4 neobavezne KT. Obuhvaća svih 6 planina Požeškog gorja . Obilazak smo započeli 21. svibnja 2011. na prvom „Pohodu slavonskim planinama“ i otvaranju nove dionice trase SPP-a koja spaja planinarski dom Petrov vrh i planinarski dom Omanovac. Na našoj akciji imali smo logističku i vodičku potporu povjerenika SPP-a na dijelovima gdje je to bilo potrebno.
1. dan – PAPUK – PSUNJ (36 km – 11 sati)
PETROV VRH – MANASTIR PAKRA – VELIKI JAVORNIK – ŠPANOVICA – OMANOVAC
U planinarskom domu na Petrovom vrhu ( 547 m) iznad Daruvara okupilo se 60-tak planinara na 1. pohodu slavonskim planinama. S Petrovog vrha se krenulo u 7,40h prema manastiru Pakra, hodalo se jednim dijelom uz potok Pakru, zatim do Velikog Javornika i Španovice, U Španovicu se stizalo od 14-15 sati gdje je bio duži odmor uz ponudu sokova, piva i hotdoga. Oko 15 sati 35-ero krenulo dalje pješke od Španovice prema Čaklovačkoj kuli i dalje prema Omanovcu. Uz toplo, sunčano do poluoblačno vrijeme kiša i pljusak su nas zaobišli .
2. dan – PSUNJ (34 km – 11 sati)
OMANOVAC – HAJDUČKA KOSA – VODOSTAJ– BREZOVO POLJE – DOBRA VODA – STRMAC – BAČIN DOL
Dionicu Omanovac – Vodostaj prošli s ostatkom ljudi s pohoda, a nakon pauze formirala se manja grupa jačih hodača koje smo se držali sve do Brezovog polja i dalje do Strmca. Na Strmcu smo se okrijepili juhicom pa nas je Oto prebacio do Bačin dola odakle smo hodali još 2 sata nazad do Strmca gdje smo prespavali. Dobro smo se osjećali, žuljeve koji su se kod mene počeli pojavljivati na „jastučićima“, još na Vodostaju, pravovremenim ljepljenjem flastera stavili smo pod kontrolu.
3. dan – BABJA GORA – POŽEŠKA GORA ( 40 km – 13 sati)
BAČIN DOL – KAPAVAC – MAKSIMOV HRAST – KLIKUN – JEGEROVA LIVADA – KOMORICA
Današnjem danu i u samoj pripremi pristupili smo maksimalno ozbiljno jer smo planirali preći dionicu Babje i Požeške gore u jednom, a ne u dva dana.Zbog spriječenosti , Duša, domar sa Strmca nije mogao ići s nama do Maksimovog hrasta ali nam je pripremio dobru šumsko-gospodarsku kartu koja nas je spasila na dijelu kad smo prolazili kroz dio branjevina. Najzahtjevniji dio dopodnevnog dijela dana bilo je strmo spuštanje po skliskoj vlaci do Piljane i potoka Pokotina. Po nekima to je geografska razdjelnica , zapadno Babje gore i istočno Požeške gore. Nakon toga slijedio je veličanstveno strmi uspon od pola sata, direktno na slojnicu bez stajanja, na Maksimov hrast.Od Maksimovog hrasta držimo se grebena slušajući kako se oko nas nebo kotrlja i prevlače oblaci. Još prvi dan na pohodu supružnici Banović obećali su nam okrjepu na današnjoj ruti kad dođemo u Laze Prnjavor. Forsirali smo jer oblaci samo što nisu pustili kišu što se dogodilo nekako istovremeno našim dolaskom i sklanjanjem u jednu kuću u Laze Prnjavoru. U kući smo pričekali da prođu dva naleta kiše koja ih je kažu Banovići dobro oprala na putu iz Požege prema nama. To što su nam Banovići donijeli od piva, muffina do griotta , za nas je bila prava gozba. Prikupili smo dovoljno snage za popodnevni dio do Klikuna te preko Jegerove livade do Komorice gdje nas je čekao Lojza.
4. dan –DILJ-GORA (dionica 35 km – 12 sati)
THENOV MLIN – LOVČIĆ – GRIŽIĆI – ČELIKOVIĆI – PLJUSKARA – JEZERO PETNJA – ĐURO PILAR
Od Thenovog mlina s nama na hodnju krenuo je Zdravko Ecimović-Lojza, u čijoj vikendici „Vili Ciroza“ smo noćas prespavali na vrhu Viljevo (297m). Od samog jutra sunce je počelo pržiti tako da smo očekivali pakao što se kasnije i ostvarilo. Dio do Čelikovića koji je Lojza hodao s nama imao je dosta makadamske ali i asfaltne ceste kroz sela. Prošavši kroz etno selo Lovčić iznad kojeg je gotička crkva Sv.Martina iz 13. stoljeća dočekao nas je dio na kojem je markaciju gotovo nemoguće pratiti zbog poludivlje vegetacije po bivšim poljima i voćnjacima. Pokušavajući se probiti hrbatom malo nas je skrenulo prema selu Bilicama i zahvaljujući samo iskustvu i poznavanju terena našeg pratioca Lojze nismo izgubili puno vremena.Nakon tog dijela prošli smo Grižiće, Gregureviće i Čelikoviće u kojima smo se oko 14 sati oprostili od Lojze i dalje nastavili sami. Sunce nas je neumorno pržilo srećom da smo u Čelikovićima nadopunili zalihe vode, taj dan popili smo oko 4 litara vode. Popodne nije bilo ništa manje zahtjevno u praćenju markacija odmah iza Čelikovića prema planinarskoj kući Pljuskara kao i u posječenoj šumi gdje smo pratili još donekle svježu vlaku i spustili se do jezera Petnja.Osvježenje i obrok na brani prekrasnog jezera malo nas je vratio u život da dočekamo nova iskušenja kojima danas nikako da dođe kraj. Ostalo nam se samo popeti od jezera Petnja na hrbat koji nas vodi do do planinarskog doma Đuro Pilar. Da sve ostane u duhu današnjeg dana pobrinuo se cjevovod na kojem se opet pogubila markacija ili mi što nas je koštalo novih pola sata izgubljenog vremena. Kad smo se konačno počeli spuštati prema domu prekrasni vidik na Slavonski Brod i susjednu Bosnu umanjio je umor od današnjeg dana koji smo planirali kao lagodniji,a prerastao je u zahtjevan dan.
5. dan – DILJ-GORA ( 34 km – 11 sati)
Pl.dom „ĐURO PILAR“ – RASTUŠJE – LJESKOVE VODE – ČARDAK – VRGANJ – VUČJE GLAVE – BOROVIK
U 6 sati ujutro svojim dolaskom iznenadio nas je i razveselio naš veliki prijatelj i koordinator na SPP-u g.Berislav Tkalac, ali nije nas ulovio nespremne već smo skoro krenuli, upozorivši nas na dosta detalja na današnjoj dionici. Jutarnji dio nije bio zahtjevan prvo do dječjeg rekreacionog lokaliteta „Šuma Striborova“ pa spuštanje do Rastušja. Prešavši asfaltnu cestu Slavonski Brod – Našice nastavljamo do izletišta i izvora Čapljevik pa dalje šumom do Ljeskovih voda. Naš prijatelj Tkalac priređuje nam novo iznenađenje, srećom opet pozitivno, donio nam je „karlovačko B-kompleks“, narezane kulenove seke i paradajze.Nije nam bilo ni malo teško ostati s njim 45 minuta na ovoj za nas pravoj gozbi i prava je šteta što je morao na put i što ga više nećemo vidjeti idućih dana. Kasnije će se pokazati da je odabrao pravog zamjenika za koordinaciju Ota koji će nas isto tako jednako paziti i razveseljavati iznenadnim dolascima. Nakon gozbe pune energije za 30 minuta bili sma na vrhu Čardak (421 m). Popodne je više sličilo na jučerašnji dan jer su markacije poslije Vrganja do Vučjih glava bile rijetke posebno na dijelu novih šumskih sječina. Kad smo dohvatili Vučje glave dalje nije bilo problema makadamskom cestom kroz selom Paučje do planinarske kuće Borovik. Tu nam je domaćin bio Oto (Otmar Tosenberger-predsjednik SPP-a ) koji nam je naložio vatru u ložištu ispod nadstrešnice pa smo navečer mogli peći kobasice. U posjet su nam došli i predsjednik HPD „Krndija“ iz Našica g. Slavko Čolić i povjerenik SPP-a za ovu dionicu g.Stjepan Mravlinčić koji će nam pomagati na sutrašnjoj dionici . Planinarska kuća „Borovik“ je kuća sa planinarskom dušom, dobro opremljena u prizemlju sa spavaonicom u potkrovlju. Vanjski dio ima nadstrešnicu sa ložištem i prirodni potok na kojem se može oprati i ohladiti čarobne napitke.
6. dan – dionica KRNDIJA (40 km – 13 sati)
BOROVIK – VIGNJIŠTE – LONDŽICA – BEDEMGRAD – LONČARSKI VIS – PETROV VRH (KRNDIJSKI) – MEĐA – KAPOVAC – PLAN. KUĆA „ŠAŠEVO“
Nakon što smo se popeli od plan. kuće „Borovik“ na Tromeđu markacija prati greben tako da ju je dosta lako pratiti i kroz šumu i selo Vignjište pa spuštanje do Ema vrela u Crnok Kladi. U 10 sati smo na današnjoj prvoj KT SPP-a, željezničkoj stanici Londžica. Problema nije bilo ni pokraj kamenoloma tako da smo za sat i po već na Bedemgradu na kojem uzimamo veću pauzu za odmor. Pola sata od Bedemgrada dočekali su nas gospoda Čolić i Mravlinčić sa osvježenjem i pečenom piletinom. Nakon obroka opet smo brzi u usponu pa smo za 15 minuta na Lončarskom visu.
Na Lončarskom visu u hodanju nam se priključio Gabrijel Damjanović – Gašo s kojim u ugodnom druženju i dobrom ritmu prelazimo Dobru vodu i Petrov vrh te se spuštamo na Među (prijevoj županijske ceste Kutjevo – Orahovica). Odatle svako na svoju stranu ,mi na Kapovac, a on nazad na Lončarski vis. Od Kapovca preostalo nam je spuštanje do planinarske kuće „Šaševo“gdje nas čekaju Zorko Štajner, Otmar Tosenberger i članica naše ekipe Elizabeta Kosar koja nam se priključuje u iduća dva dana. Danas smo bili koncentrirani na markacije kje nisu bile prezahtjevne a i Gašo nam je pomogao u tempu pa smo današnju dionicu savladali prilično dobro.
7. dan – dionica Papuk (35 km – 13 sati)
PLAN. KUĆA „ŠAŠEVO“ – JAVOR – ČEŠLJAKOVAČKI VIS – JANKOVAC – IVAČKA GLAVA – PAPUK (vrh) – NOVO ZVEČEVO
Od plan. kuće „Šaševo“ odmah ujutro je trebalo savladati 300 m visinske razlike da bi se popeli na greben, to je bila dobrodošlica za Elizabetu da upozna ravnu Slavoniju. Dalje grebenom iduća dva sata do Češljakovačkog visa nije bilo zahtjevno kao ni spuštanje na Jankovac na kojem smo očarani njegovom ljepotom ostali 50 minuta.Dalje nastavljamo uz potok Kovačicu,a onda dolazi najteži dio današnjeg dana, strmi pakleni uspon na Ivačku glavu, zbog visoke temperature i sparine. Na drugoj makadamskoj cesti koju smo presjekli dočekao nas je nadzornik u PPPapuk i povjerenik SPP-a,g. Miro Mesić koji se s nama popeo na Ivačku glavu, a poslije nas odveo na vrh Papuk pored vojnog objekta, bez čije pratnje ne bi smjeli proći. Ispričao nam je puno o ovom dijelu i prava je šteta što zbog njegovih obveza nije mogao duže ostati s nama jer bi još puno saznali. Mi smo nastavili preko Kneževih voda po prosjeci gdje nije bilo teško pratiti markaciju ali je imala stalne strme uspone i padove sve do skretanja na Lom. Od tog dijela ostalo nam je 1,30 sati spusta preko Poljane i Staklenih bunara do Novog Zvečeva gdje noćimo u ribarskoj kući. Veliku zahvalnost u logističkom dijelu današnjeg dana dugujemo planinaru Josipu Ciganoviću koji nam je za večeru u N.Zvečevu osigurao toliko čavapa i bureka da smo imali i drugi dan za doručak.
8. dan – dionica PAPUK (27 km – 8 sati)
NOVO ZVEČEVO – LJUTOČ – MEĐA – CRNI VRH – VRANI KAMEN – PETROV VRH
Danas nas prati na cijeloj dionici g. Slavka Pokorny, predsjednik PD „Petrov vrh“ iz Daruvara. Staza preko Ljutoča do Međe nije preteška, a onda nas čeka najteži dio strmi uspon od 1 sat na Crni vrh. U nekoliko navrata lagano počinje kišica koja svaki put brzo prestaje. Na Crnom vrhu u skloništu,metalnom kontejneru radimo dužu pauzu za ručak. Sa Crnog vrha do doma Petrov vrh trebalo nam je tri sata i u 15.30 moj (Željkov) i Milanov san o prelasku SPP-a u jednom dahu postaje stvarnost. 300-tinjak kilometara, 6 slavonskih planina je iza nas . Prva nam je kao predstavnik HPD „Bilogora“ Bjelovar čestitala voditeljica Ekološke sekcije i naša supatnica u zadnja dva dana Elizabeta, a onda i g. Pokorny predstavnik SPP-a u ime domaćina.
Hvala slavonskim planinama što su dopustile da upoznamo njihovu ljepotu i snagu, hvala ljudima koji su osmislili i obilježili SPP i svim dobrim ljudima koji su nas dočekivali i pratili kao predstavnici SPP-a ili kao planinari širokog srca.Hvala svima iz HPD „Bilogora“ Bjelovar koji su pomogli i podržali našu akciju i živjeli s nama 8 dana šaljući sms-ove podrške i strepeći svaki dan za naše noge. Hvala i onima koji nisu željeli da nam ovo uspije jer nam je to dalo inat da završimo. Bez svega toga Milan i Željko ne bi bili prvi koji su obišli Slavonski planinarski put kružnog oblika u jednom dahu od 8 dana.
