„PROLJEĆE NA BILOGORI“, 28. TRAVNJA 2019.
Prostirući se u dužini od oko 80 km usporedo s rijekom Dravom i granicom prema Mađarskoj, Bilogora u svojoj dužini od oko 80 km, širini od 16-45 k te visini od (samo) 300-tinjak metara nije prevelik izazov za one što vole strme i visoke uspone, opasnosti i prave fizičke izazove. Najviši vrh je Stankov vrh (309 m, zapravo malo uzvišenje na predjelu Bilo – Rajčevica pa se ponegdje i Rajčevica spominje kao vrh, zatim Koševac 302 m, Bilo 294 m, Babina greda 293 m..)). Pa ipak brojna planinarska društva u gradovima razasutima sa sjeverne i južne strane ovoga niskoga gorja pravilnoga reljefa (Bjelovar, Križevci, Koprivnica, Virovitica i dr.) uredno organiziraju pohode kroz bujne šume svoga gorja i žive s njim. A da se na ovim prostorima odavno planinari dokaz je i ove godine obilježena 95. godišnjica osnutka planinarskog društva Bilogora čime se ono svrstalo u red najstarijih u Hrvatskoj. U Bjelovaru je, recimo, 1981. izlazio i časopis Bilogorski planinar! A jednom godišnje, za vrijeme manifestacije „Proljeće na Bilogori“ koju u travnju svake godine organizira HPD Bilogora iz Bjelovara, ovdje se nađe i više stotina planinara i onih što vole prirodu.
Tako je bilo i u nedjelju 28. travnja kada se na tradicionalnom 22.po redu „Proljeću“ okupilo 310 planinara iz 20 društava iz Hrvatske i BiH. Najduži je put „potegnulo“ 50-ak planinara iz PD Tajan-Lisac i PD Željezara iz Zenice s kojima bjelovarsko društvo ima iznimno dobre odnose. Gosti iz Zenice stigli su dan ranije, družili se domaćinima i prespavali u planinarskom domu Kamenitovac. Nakon okupljanja, pića dobrodošlice i laganog doručka goste je pozdravila predsjednica bjelovarskog društva Vera Pauška poželjevši im ugodan boravak na Bilogori. Potom se krenulo se u dvije duge skupine. Vrijeme kao naručeno, sunčano, ne previše vruće. Na prvoj, dužoj ruti, obilaznici „Bilogorskim stazama“ za koju je trebalo nešto više od četiri sata hoda, vodiči su bili Đuro Gustović, Ivan Želipski-Čupo i Željko Mužjak, dok su drugu skupinu na „Romantičarskoj stazi“ Kamenitovac – Orovački vinogradi – Kamenitovac za koju je trebalo tri sata hoda predvodili Tihomil Tomić, Karlo Polašek i Zdravko Trgovac. Uz tradicionalni planinarski grah te još nekoliko ukusno pripremljenih jela, što je za planinare naučene na hranu iz vlastitog ruksaka prava raskoš (!) nije izostala ni zabava uz glazbu na terasi planinarskoga doma.
