Ankogel grupa (njemački: Ankogelgruppe) nalazi se u području srednje istočnih Alpa (Salzburga i Koruška) i dio je planinskog lanca Hohe Tauern (Visoke Ture). Najviš vrh grupe Hochalmspitze, 3360 m.
Za ovu visokogorsku turu u zimskim uvjetima odlučili smo ispenjati vrh KLEINE (MALI) ANKOGEL 3096 m, a ako stignemo ostavili smo mogućnost popeti se i na ANKOGEL 3252 m.
Zajedno sa prijateljem i planinarskim partnerom Damirom krenuo sam iz Bjelovara u subotu 29.03.2014. u 5:30 prema Koprivnici gdje smo se pridružili kolegama iz HPD Bilo Koprivnica (Srećko i Mladen) te odmah nastavili za Graz.. U Grazu nas je čekao planinarski vodič Mladen Pandurić i još jedan austrijski par. Kad smo već u Grazu nismo mogli a da ne posjetimo trgovinu sa planinarskom opremom. Tu smo se zadržali dulje nego smo planirali i u ranim popodnevnim satima krenuli za Mallnitz. Ulovili smo (za dlaku) zadnju žičaru u 16:00 do doma Hannoverhaus 2556 m (stari napušteni dom je na 2713 m).
Novo luksuzno opremljeni planinarski dom Hsnnoverhaus 2556 m
Zadnja stanica žičare i stari planinarski dom
Još je bilo vremena za pripremu opreme i malo zagrijavanje za sutrašnji uspon. Za vježbu smo se popeli do starog doma s krpljama na nogama. Većina od nas je po prvi puta u životu hodala u krpljama pa nam je trebalo malo vremena da se priviknemo.
Nakon večere rano smo se uputili na spavanje jer iako nismo očekivali velike teškoće već smo naučili da valja poštovati planinu i kada nam se pokazuje u najboljem svjetlu. Osvanuo je prekrasan sunčan dan. Nakon doručka i pripreme opreme krenuli smo na uspon nešto poslije 7 sati. Sam uspon nije bilo tehnički zahtjevan no zbog neiskustva hodanja u krpljama sve je trajalo duže i bilo je teže nego što sam se nadao.
Kako ni to nije bilo dovoljno skrenuli smo s planirane rute i tako zajedno s povratkom na pravi put izgubili više od jednog sata dragocjenog vremena. Sam pristup vrhu prilično je strm i zahtjevan za uspon. Napokon, nakon skoro 6 sati stigli smo na vrh Malog Ankogela oko 13 sati.
Već smo bili na knap s vremenom jer smo se morali vratiti do 16:00 kada vozi zadnja žičara za dolinu. Na vrhu smo zaboravili sve napore i uživali u panorami i prekrasnom danu. Poslikali smo se i okrijepili.
Kako smo u međuvremenu postali „eksperti“ za hodanje (i trčanje) u krpljama uspjeli smo se vratiti do doma nešto prije 15 sati (za manje od 2 sata!), presvući se, nešto pojesti te sretni i zadovoljni krenuti nazad u Bjelovar.
Tekst i fotografije : Tomislav Pavić
